...........LITTLE DEVIL IS IN EACH OF US............

..zivot je krv i znoj..

...eto nas.. zivi, zdravi, veseli, step by step.. ili room by room.. day by day.. skoro pa gotovi :))))

PART I

do sutra :) cmok cmok

..za ekipu iz coska i sve goste.. :p

i kako i naslov kaze.. nastavljamo mi u istom ritmu, za ekipu iz coska i sve goste... cepamo vene.. mouthwash

obiteljski problemi, ne predvidene i ne zeljene situacije i sve ostale negacije su nas snasle, obeshrabrilo nas je da pisemo blog, ali je zato sluzilo kao motiv i dobar ispusni ventil nakon sveg nakupljenog stresa..

pa gledajuci zadjni post, i zadnje slikice, taj zid od nase future kupaone, koji smo iz tjedna u tjedan preko noci topili kvascem da malo naraste, je sada vec gotov..

cvrsto stoji na svojim "nogama" :p naznaka da ce se srusiti (jos) nema.. tako da mali od vode moze slobodno doci i štemati markovu rukotvorinu..

iako smo razmisljali i izvjecali, da cemo sve zidove obloziti regipsom, jer su pivskom bocom ravnani.. dead kada je čiko :p od plahona stigao, totalno nas je obeshrabrio.. i natjerao na ocajnicki cin.. skidanje blatnog maltera sa SVIH zidova.. hrabro smo krenuli skidati sarafcigerom smokin

i ostalim dostupnim alatima :)

par dana smo uredno krbali, kako zidove, tako i zglobove i dlanove.. bas kao dvojac iz A je to.. a onda smo otkrili... - m - a - k - i - t - u - ... aaaahh cerek

a onda je sve islo kao podmazano ihihihih... i nakon samo par sati.. zidove smo ogolili.. i napravili hrpe smeca za izvesti..

bratski smo podijelili posao.. haha.. dok je on lopatao i vozao kolica unutra - van - van - unutra.. ja sam svoje pocistila i pronasla u nasoj (kroz kratko vrijeme) kuhinji.. savrseno mjesto za:

danas slijedi voda.. i struja.. (bas ide to zajedno) to ce ipak raditi netko malo strucniji.. tako da danas.. sve cetiri u zrak i pjeva pjeva pjeva

polako odmicemo s radovima.. nadam se da cemo skoro i zgotoviti..
budite mi dobro i dobri belj

..zidam kucu trokatnicu, mijesam malter, motam zicu...

i tako.. da ne mislite da smo stali.. jok jok mi kao veliki - zidamo..
mozda kao pcelice s cvijeta na cvijet i nas dvoje letimo s jedne prostorije na drugu.. tesko nam je odluciti se i jedno zgotoviti kako spada.. kad volimo vidjeti da smo nesto napravili..

pa se sami sebi smijemo kad nesto zavrsimo sjedimo i divimo se tome, kao dijete svom divnom crtezu na skupim tapetama.. e tako smo polako uzeli pa raskrcili cuda smeca iz mjesta predvidenog za kupatonu...

i za to nam je trebalo vremena, zivaca i sinusa :) i onda polako.. ciglicu po ciglicu.. dan po dan.. (jer sto je sigurno sigurno je) da se ne srusi :)
kako koji red nazidamo tako u njega gledamo kao u Sveto pismo.. ne bi li se poljuljalo pa malo blebnulo ...

i tako fino dan po dan.. kap po kap znoja.. skupili smo ga litru :p a zidic nam je iz neugledne hrpe cigli poceo poprimati izgled zida :)

ponosni na svoj uradak napravili smo pravi photo session.. ni Lupino nam nije do koljena (tek da ude u zapisnik)...
i sad to fino onako.. vec polako izgleda kao pravi majstorluk

vec se vidimo tu negdje u ćoši gdje se iscudavamo odrazu svog lica u ogledalu (nakon otvaranja okica i vjerojatno udarenog malog prsta o neki predivni cosak) ..

e tako.. za jucer dosta.. a sto cemo danas.. hm ne znam.. danas mastamo.. da je gotovo :p
mozda to nije ni lose.. nitko se jos od snova nije ugusio :)

Lp... pa do citanja!

...ipak se dimi...:

uh.. pocetni entuzijazam nam je malo ugasila statistika i propisi za dobar i funkcionalan dimnjak.. promjer, visina, razmak, dijagonala, presjek, odnos visine krov - dimnjak.. razmisljali smo o Schiedel dimnjaku.. ali cijene su nas ohladile.. pa smo to odlucili ozidati.. ipak je bilo malo toooo much za odvazit se i sam zidat.. pa smo ipak, morali malo pognuti glavu i potraziti pomoc..
nismo bas daleko trazili.. pronasli smo strucnjaka (za nas experta) u obitelji.. koji da ima firmu vjerojatno bi se oglasavao sa "nismo brzi - ali nismo ni kvalitetni" .. :P popis je sastavio sto sve treba.. i uz muke po nama .. ipak je na kraju red za redom narastao jedan malllliiii

drz - ne daj... uz uzasnu opreznost da nekoga ne izgubimo putem, ipak smo ga nekako zgotovili.. pa se moj trtaros, koji pri visinskim radovima (na 2 m) ima vrtoglavice ipak odvazio sam skidati salung oko kape dimnjaka

sto je krenulo poprilicno odvazno i hrabro..

ali ubrzo je pocelo strikanje koljenima gore i ono... uhhhhhhhhhhh puknucu
ali kako god.. kad smo to skinuli.. glavni majstor je stigao... i pustio nas dimnjacic u pogon...

ponosno sam gledala u taj dim kao da sam papu izabrala... sretan
danas kad smo sve fore i trikove upili sami nastavljamo ponosno i hrabro dalje :p

A ono sto smo naucili iz ove gradnje.. je da svi imamo urodene predispozicije da bi danas - sutra postali zidari.. jer.. osnovni alat za fugiranje.. imamo svi.. tocnije najcesce 10 komada... PRSTICA NA RUKAMA :)

i toliko za danas.. do zidanja.. kiss

p.s. sad kad gledam post koliko tepam toj kuci.. pitam se samo sto ce biti danas - sutra kad budem djece imala fino

...ipak se krece... :p

inspirirani Bobom graditeljem.. i mi kao veliki ujutro se motiviramo.. mozemo li ozidati - naravno da mozemo yes pa budu varijacije na temu: ozidati - promijeniti - ozbukati (dobro do tog dijela nismo jos stigli) tako na vecer bude sveti Google i building questions.. vjezbanje u snu.. pa mozdana relaksiranja na poslu i poslije redovnog radnog vremena, picimo na nasu baustelu..
tako smo i jucer i dan prije jucer hihihih...

stare male prozore koji su cak i simpaticni bili smo lifrovali...

mada, dok ih nismo izvadili, nismo ni vidjeli koliko su truli i dotrajali.. ali nismo ni vidjeli da nemamo pojma o gradevini jer..smo se onda drz - ne daj.. kao patika se patili kod postavljanja staklenih ciglica..

i tad sam se sjetila svog djeda kako je goovrio da od velike kobasice uvijek mozes napraviti malu, ali od male malo teze veliku, tako smo i mi, strucno mjerili pa izmjerili da nam za svaki prozor treba 6 staklenih cigli, no medutim ne da nam je trebalo 6 nego bar 10.. pa smo to krpali i nadokrpavali

ali.. na jedvite jade uspjeli smo :) mada ruznjikavo izgleda sada, kad se to dotjera bit ce to kao curica :p veceras trazimo instrukcije iz zidanja dimnjaka.. pa cemo sutra u radne pobjede.. samo da nas ovo usrano (da prostite) vrijeme posluzi...

eto ga, zivi mi - zdrav i veseli bili ...

do zidanja.. mislim citanja pa-pa

..visok datum a skupe pločice..

e da, nece, nece pa stane.. ili korak naprijed a natrag dva.. tako i mi nekako.. ali se ne damo! racunali smo na troskove, ali ovakve sve smo to nekako kao mali krov, mala kuca nije puno.. iako smo danima švrljali po trgovinama gradevinskim materijalom trazeci najbolju ponudu i nadali se da ce se negdje netko smilovati s nekim izvanrednim popustom, na kraju smo ipak od one pocetne euforije izasli van s ogromnim racunom i kamenim smjeskom na licu..

kad smo se naspavali i nadivili rumenom krovu.. i razmotali racun... dobro se nismo onesvijestili.. letve, štafle, daske, cavlici, crijep, limar uuuuuhhh.. finih nas je to 10 tisucica na kraju izaslo..

pa se onda pitam, na koju foru su to moji i roditelji mojih roditelja napravili bez minusa, bez kredita, kartica i ostalih instant "rjesenja" ... ako su se okolnosti toliko izmjenile u nepunih 40 godina.. sto ce danas - sutra moja i djeca moje djece dozivjet?

brrr jezim se od pomisli.. ali natrag lijepim temama..
na dvoje totalnih outsidera sto se bilo kakvih gradevinskih pothvata tice, smo silom prilika ipak odlucili majstorisat sami..

izrezali postojeci parket, zamutili 4:1 beton :p i nalili stopicu..

fino smo je pazili i tetosili dok se nije osusila smokin i fino prionuli dalje poslu, par ciglica, malo maltera (ne mogu vjerovati da se uopce koristim ovakvim rjecnikom) i mic po mic..

prvi red smo poslozili, flekserice i ostala cuda tehnike koja nisam ni znala da postoje su nas jednostavno odusevila (cisto mi dode da ih pocnem svakodnevno koristit zubo )

i uz par zamaha vaser vagom i carobnim stapicem... stopica za kamin je gotova

wooooooohoooo... mi super zadovoljni...
jedva cekamo bolje dane da otvorimo zidarsku radnju mouthwash

...i krenulo je...

kako kazu, da riba smrdi od glave :p morali smo prvo glavu nase kucice srediti.. da nam kisa ne pada u vrat belj Bogu hvala vrijeme nas je posluzilo, ili smo samo bili dovoljno lukavi pa smo prije ove nesnosne zime uspjeli rijesiti ono najvaznije...

potraga za "majstorima" je krenula, super skupih i super pametnih je bilo u izobilju.. ali onda.. zivio nas net! pronasli smo sami sve sto nam treba (od letvi, štafli, cavlica, daski, zice, crijepa i party ) i okupili dobru ekipu..

uskladili smo satove i...

skrastili staru lozicu.. s koje smo copali socne grozdove svakog ljeta..

sto se cinilo tako jednostavno, ali stara dama se uporno nije dala, razno razne nam je probleme priredila, a na kraju kad smo je ipak "sredili"

i sve je bilo spremno za krenuti!
ujutro sest sati popijena kavica, caj, sokici limunici i krenuli smo!

jedni s jedne, drugi s druge strane i kroz vrlo kratko vremena kucica je ostala bez kapice :)

smijesna i mala, ali simpaticna nadasve, a parada muskosti je bila na krovu, rogove su popeglali brzinom munje, (uz male strujne udare :p )

i uskoro je sve skupa izgledalo totalno drugacije,

kava, papica, prepucavanja na relaciji Hajduk - Dinamo.. i ubrzo smo nastavili,.. ponovno jedni s jedne, drugi s druge strane i u tili cas... od golisave kucice, dobili smo u par koraka...gotovu zadnju,...

a i prednju stranu kucice :)

mada je izgledalo nemoguce, uz dobru volju i jos bolju ekipu, sve se moze! mozda najtezi dio smo prosli... sad krecemo dalje!

budite mi D & D ... kiss

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.